1 Samuel 20

¹ David pobjee iz Najota u Rami i doe k Jonatanu te mu ree: "to sam uinio? Kakva je bila moja krivica i to sam zgrijeio tvome ocu da trai moj ivot?"

² A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti nee poginuti. Eto, moj otac ne poduzima nita, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zato bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Nee to biti!"

³ Ali se David zakle i ree: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan ita zna o tome, da ne bude alostan.' Ali ivoga mi Jahve i ivota mi tvoga, ima samo jedan korak izmeu mene i smrti."

⁴ Tada Jonatan upita Davida: "to eli da uinim za tebe?"

⁵ A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veera.

⁶ Ako tvoj otac opazi da me nema, rei e mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godinja rtva za svu njegovu obitelj.'

⁷ Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spaen. Ako li plane gnjevom, znaj da je vrsto naumio da me pogubi.

⁸ Iskai, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zato bi me vodio k svome ocu?"

⁹ A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac vrsto naumio da na tebe svali nesreu, zar ti ja ne bih dojavio?"

¹⁰ David upita Jonatana: "A tko e mi javiti ako ti tvoj otac odgovori to zlo?"

¹¹ Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaimo u polje!" I izau obojica u polje.

¹² Tada Jonatan ree Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja u iskuati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne poaljem k tebi da te obavijestim,

¹³ neka Jahve uini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uini zlo, javit u ti i pustit u te da ode u miru; i Jahve neka bude s tobom kao to je bio s mojim ocem!

¹⁴ Ako ja jo budem iv, moi e mi iskazati milosre Jahvino; ako li umrem,

¹⁵ ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

¹⁶ neka ime Jonatanovo ne iezne s domom aulovim, inae e Jahve traiti o tome raun od Davida."

¹⁷ Tada se Jonatan jo jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju due svoje.

¹⁸ Potom ree Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit e se da te nema, jer e tvoje mjesto biti prazno.

¹⁹ Prekosutra e se jo oitije vidjeti da te nema, a ti doi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaaja i sjedni kraj onoga humka to ga zna.

²⁰ A ja u prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaam onamo.

²¹ A onda u poslati momka i rei mu: 'Idi! Nai strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo blie od tebe, donesi je!' – ti onda doi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve ivoga!

²² Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' – ti onda otii, jer te Jahve alje odavde.

²³ A za ovaj dogovor to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeu mene i tebe dovijeka!"

²⁴ Potom se David sakri u polju. Kad je doao mlaak, kralj je sjeo za stol da jede.

²⁵ Kralj sjede na svoje obino mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suelice njemu, Abner sjede kraj aula, a Davidovo mjesto osta prazno.

²⁶ Ali aul ne ree nita onaj dan jer miljae: "Dogodilo mu se togod, bit e da nije ist."

²⁷ Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i aul upita svoga sina Jonatana: "Zato Jiajev sin nije doao na objed ni juer ni danas?"

²⁸ A Jonatan odgovori aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.

²⁹ Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku rtvu u mom gradu i moja su me braa pozvala da doem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju brau.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."

³⁰ Tada aul planu gnjevom na Jonatana i ree mu: "Izrode i propalico! Misli da ne znam da si u savezu s Jiajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majinu krilu!

³¹ Jer dokle god bude iv na zemlji Jiajev sin, nee biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuen na smrt."

³² A Jonatan odvrati svome ocu aulu i ree mu: "Zato on mora umrijeti? to je uinio?"

³³ Tada aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluio da ubije Davida.

³⁴ Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo nita toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida to ga je njegov otac pogrdio.

³⁵ Sutradan ujutro izae Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je iao mlad momak.

³⁶ I on ree svome momku: "Ti e otrati i nai strijele koje u sada izmetnuti." I momak otra, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.

³⁷ Kad je momak doao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"

³⁸ Jo Jonatan viknu za momkom: "Bre! Pouri se! Ne stoj!" Jonatanov momak die strijelu i donese je svome gospodaru.

³⁹ Momak nije nita opazio, samo su Jonatan i David znali o emu se radi.

⁴⁰ Nato Jonatan preda oruje momku i ree mu: "Idi i odnesi to u grad!"

⁴¹ Kad je momak otiao, David izie iza humka, pade niice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubie i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.

⁴² Zatim Jonatan ree Davidu: "Idi u miru! to smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeu mene i tebe, izmeu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"