Atos 17

¹ Proavi kroz Amfipol i Apoloniju, stigoe u Solun, gdje bijae idovska sinagoga.

² Po obiaju ue Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.

³ Tumaio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navjeujem."

⁴ Neki se od njih uvjerie pa se pridruie Pavlu i Sili; tako i veliko mnotvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih ena.

⁵ idove nato spopade zavist pa pridobie neke opake ulinjake, potakoe ih i pobunie grad te nahrupie u kuu Jasonovu traei da se Pavao i Sila izvedu pred narod.

⁶ Kako ih ne naoe, odvukoe Jasona i neke od brae pred gradske glavare viui: "Evo i ovdje onih koji pobunie sav svijet.

⁷ Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj – Isus."

⁸ Time uzbunie svjetinu i glavare koji su to uli

⁹ te oni od Jasona i ostalih uzee jamevinu pa ih pustie.

¹⁰ Braa su pak bre-bolje nou odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoe u idovsku sinagogu.

¹¹ Ovi su idovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rije sa svom spremnou i danomice istraivali Pisma, da li je to tako.

¹² Mnogi od njih stoga povjerovae, a tako i nemalo uglednih grkih ena i mueva.

¹³ Ali kad su solunski idovi doznali da Pavao i u Bereji navjeuje rije Boju, odoe te i ondje podjarie i uzbunie svjetinu.

¹⁴ Braa tada bre-bolje uputie Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoe ondje.

¹⁵ Pratioci dovedoe Pavla do Atene pa se vratie nosei Sili i Timoteju zapovijed da to prije dou k njemu.

¹⁶ Dok ih je u Ateni iekivao, ogori se Pavao u dui promatrajui kako je grad pokumiren.

¹⁷ Meutim raspravljae u sinagogi sa idovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

¹⁸ Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoikih filozofa. Jedni su govorili: "to bi htjela rei ta avka?" Drugi pak: "Navjeuje, ini se, neke tue bogove." Jer navjeivae Isusa i uskrsnue.

¹⁹ Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauava?

²⁰ udnovatim nam nekim tvrdnjama ui puni. eljeli bismo stoga znati to bi to imalo biti."

²¹ Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na to drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i sluanje novosti.

²² Tada Pavao stade posred Areopaga i ree: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.

²³ Doista, prolazei i promatrajui vae svetinje naoh i rtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem."

²⁴ "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

²⁵ i ne posluuju ga ljudske ruke, kao da bi to trebao, on koji svima daje ivot, dah i – sve.

²⁶ Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreena vremena i mee prebivanja njihova

²⁷ da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali. Ta nije daleko ni od koga od nas.

²⁸ U njemu doista ivimo, miemo se i jesmo, kao to i neki od vaih pjesnika rekoe: "Njegov smo ak i rod!"

²⁹ "Ako smo dakle rod Boji, ne smijemo smatrati da je boanstvo slino zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeem i matom ljudskom."

³⁰ "I ne obazirui se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate

³¹ jer ustanovi Dan u koji e suditi svijetu po pravdi, po ovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivi ga od mrtvih."

³² Kad ue "uskrsnue od mrtvih", jedni se stadoe rugati, a drugi rekoe: "Jo emo te o tom sluati!"

³³ Tako se Pavao povue od njih.

³⁴ Neki ipak prionue uza nj i povjerovae; meu njima i Dionizije Areopagit, neka ena imenom Damara i drugi s njima.