Bíblia CROAT
Atos 20
1 Kad se slee mete, posla Pavao po uenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
2 Preavi one krajeve, hrabrei brau besjedom mnogom, doe u Grku
3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavie mu idovi zasjedu pa odlui vratiti se preko Makedonije.
4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5 Oni odoe prije te nas doekae u Troadi.
6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govorae i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoi.
8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijae dosta svjetiljaka.
9 Na prozoru je sjedio neki mladi imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treeg kata dolje. Digoe ga mrtva.
10 Pavao sie, nadnese se nad djeaka, obujmi ga i ree: "Ne uznemirujte se! Dua je jo u njemu!"
11 Zatim se pope pa poto razlomi kruh i blagova, dugo je jo zborio, sve do zore. Tad otputova.
12 Mladia odvedoe iva, neizmjerno utjeeni.
13 Mi pak poosmo naprijed laom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla – tako je odredio kad se spremao poi pjeice.
14 Kad nam se u Asu pridrui, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idueg dana stigosmo u Milet.
16 Jer Pavao je odluio mimoii Efez da se ne bi zadrao u Aziji: urio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starjeine Crkve.
18 Kad stigoe, ree im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponaao meu vama:
19 sluio sam Gospodinu sa svom poniznou u suzama i kunjama koje me zadesie zbog zasjeda idovskih;
20 nita korisno nisam propustio navijestiti vam i nauiti vas – javno i po kuama;
21 upozoravao sam idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina naega Isusa."
22 "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. to e me u njemu zadesiti, ne znam,
23 osim to mi Duh Sveti u svakom gradu jami da me ekaju okovi i nevolje.
24 Ali ni najmanje mi nije do ivota, samo da dovrim trku svoju i slubu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoiti za evanelje milosti Boje."
25 "I sad, evo, znam: neete vie vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prooh propovijedajui Kraljevstvo.
26 Zato vam u ovaj dan dananji jamim: ist sam od krvi sviju
27 jer nisam propustio navijestiti vam nita od svega nauma Bojega."
28 "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju stee krvlju svojom."
29 "Ja znam da e nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutni koji ne tede stada,
30 a izmeu vas e samih ustati ljudi koji e iskrivljavati nauk da bi odvukli uenike za sobom.
31 Zato bdijte imajui na pameti da sam tri godine bez prestanka nou i danju suze lijevajui urazumljivao svakoga od vas."
32 "I sada vas povjeravam Bogu i Rijei milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam batinu meu svima posveenima."
33 "Ni za ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluivale su ove ruke.
35 U svemu vam pokazah: tako se trudei treba se zauzimati za nemone i na pameti imati rijei Gospodina Isusa jer on ree: 'Blaenije je davati nego primati.'"
36 Kada to doree, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
37 Tad svi briznue u velik pla, obisnue Pavlu oko vrata i stadoe ga cjelivati,
38 raaloeni nadasve rijeju koju im ree: da vie nee vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratie na lau.
