Bíblia CROAT
Atos 27
1 Kad je odlueno da odjedrimo u Italiju, predadoe i Pavla i neke druge uznike satniku carske ete, imenom Juliju.
2 Popesmo se na neku adramitsku lau koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom ovjeno postupao, dopusti mu poi k prijateljima da se pobrinu za nj.
4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni –
5 pa preplovili more du Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
6 Ondje satnik nae neku aleksandrijsku lau za Italiju i ukrca nas na nju.
7 Vie smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
8 pa jedva jedvice plovei uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristanita, blizu kojega je grad Laseja.
9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba ve postala pogibeljna jer je Post ve bio izminuo, opominjae Pavao:
10 "Ljudi, govorio im je, vidim da e plovidba biti nezgodna i na veliku tetu ne samo za tovar i lau nego i za nae ivote."
11 Ali je satnik vie vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeima.
12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
13 Uto duhne blagi junjak i oni, mislei da bi mogli ostvariti naum, digoe sidro i zaplovie tik uz Kretu.
14 Ali nedugo zatim razbjesni se estok vjetar zvan sjeveroistonjak.
15 Zahvati lau te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
16 Prolazei ispod nekog otoia zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti amac.
17 Podigoe ga pa upotrijebie snast da potpau lau. Bojei se pak da se ne nasuu u Sirti, spustie prvenjau. Tako ih je nosilo.
18 Budui da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeie tovara,
19 a trei dan svojim rukama izbacie brodsku opremu.
20 Kako se pak vie dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je ve propala svaka nada da emo se spasiti.
21 Ni jelo se ve dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i ree: "Trebalo je, ljudi, posluati me, ne se otiskivati od Krete i izbjei ovu nepogodu i tetu.
22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni iva dua izmeu vas nee stradati, nego samo laa.
23 Noas mi se ukaza aneo Boga iji sam i komu sluim
24 te ree: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit e kako mi je reeno.
26 Ali treba da se nasuemo na neki otok."
27 Bijae ve etrnaesta no to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoi naslutie mornari da im se primie neka zemlja.
28 Bacivi olovnicu, naoe dvadeset hvati dubine; malo poslije bacie je opet i naoe ih petnaest.
29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, bacie s krme etiri sidra iekujui da se razdani.
30 Kad su mornari bili naumili utei iz lae i poeli sputati amac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
31 ree Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lai, vi se spasiti ne moete!"
32 Nato vojnici presjekoe uad amca i pustie da padne.
33 Do pred svanue nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "etrnaesti je danas dan, ree, to bez jela ekate, nita ne okusivi.
34 Stoga vas molim: zaloite neto jer to je za va spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave nee propasti."
35 Rekavi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
37 A svih nas je u lai bilo dvjesta sedamdeset i est dua.
38 Jednom nasieni, stanu rastereivati lau bacajui ito u more.
39 Kad osvanu, mornari ne prepoznae zemlje; razabrae neki zaljev ravne obale pa odlue, bude li mogue, u nj zavesti lau.
40 Odrijee sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjau prema vjetru pa udare k obali.
41 Ali naletjee na pliak i nasukae brod: pramac, nasaen, osta nepomian, a krmu razdirae estina valova.
42 Tada vojnici naumie poubijati sunje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43 ali im satnik, hotei spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskau i izau na kraj,
44 a ostali e, tko na daskama, tko na olupinama lae. Tako svi ivi i zdravi prispjee na kopno.
