Daniel 4

¹ Ja, Nabukodonozor, ivljah mirno u svojoj kui i sretno u svojoj palai,

² kad vidjeh sanju koja me uplaila. Utvare i vienja to su mi se na mom leaju vrzla po glavi uznemirie me.

³ I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kau to sanja znai.

⁴ Dooe gataoci, arobnici, zvjezdari i tumai znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoe rei njezino znaenje.

⁵ Tada doe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

⁶ "Baltazare, starjeino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteka: evo sanje to je imah: daj mi njezino znaenje.

⁷ Evo vienja to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

⁸ Stablo poraste, postade snano, visina mu dosee nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.

⁹ Kronja mu bijae lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poivae zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

¹⁰ Ja promatrah vienja to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Straar, Svetac, silazi s neba,

¹¹ silnim glasom vie: 'Posijecite stablo, okreite mu grane, poupajte mu lie, pobacajte plodove! Neka se ivotinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

¹² U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!

¹³ Neka mu se promijeni srce ovjeje, srce ivotinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proe nad njim!

¹⁴ Tako su presudili Straari, tako su odluili Sveci, da sve ivo upozna kako Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoe i postavlja nad njim najniega od ljudi!'

¹⁵ Ovo je sanja to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne moe rei; ti moe, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

¹⁶ Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naas smete i prestrai u svojim mislima. Kralj ree: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dumanima i njezino znaenje tvojim mrziteljima!

¹⁷ Stablo koje si vidio, veliko i snano, koje see sve do neba i vidi se po svoj zemlji,

¹⁸ kronje lijepe i plodova obilnih na kojem bijae hrane za sve i pod kojim poiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:

¹⁹ to si ti, o kralju, koji si velik i moan, veliina ti se poveala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

²⁰ A to je vidio kralj kako Straar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proe sedam vremena nad njim' –

²¹ ovo je znaenje, o kralju, odluka Svevinjega to e se ispuniti na mom gospodaru kralju:

²² Izagnat e te iz drutva ljudi i sa ivotinjama e poljskim boraviti; hranit e se travom kao goveda, tebe e prati rosa nebeska; sedam e vremena proi nad tobom dok ne upozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoe.

²³ A to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' – tvoje e se kraljevstvo obnoviti im spozna da Nebesa imaju svu vlast.

²⁴ Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrem prema siromasima, da bi ti potrajala srea."

²⁵ Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

²⁶ Dvanaest mjeseci kasnije, etajui babilonskim kraljevskim dvorom,

²⁷ kralj govorae: "Nije li to taj veliki Babilon to ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom – snagom svoje moi, na slavu svoga velianstva?"

²⁸ Jo bijahu te rijei u ustima njegovim kad s neba doe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

²⁹ bit e izagnan iz drutva ljudi, sa ivotinjama e poljskim boraviti; hranit e se travom kao goveda, i sedam e vremena proi nad tobom dok ne spozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoe."

³⁰ I smjesta se rije izvri na Nabukodonozoru: bi izagnan iz drutva ljudi, jeae travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoe poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptije pande.

³¹ "Poto se navrie odreeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevinjega hvalei i uzvisujui onoga koji ivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo – kraljevstvo vjeno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

³² Stanovnici zemlje – upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa iteljima zemaljskim. Nitko ne moe zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'to to radi?'

³³ U isti as razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske asti vrati mi se velianstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikai potraie, bih uspostavljen u kraljevsku ast i moja veliina jo poraste.

³⁴ Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, ija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji moe poniziti one koji hode u oholosti."