Connect with us

Bíblia CROAT

Deuteronômio 32

1 "Sluajte, nebesa, sad u govoriti; uj, zemljo, rijei usta mojih!

2 Nek' mi nauk dadi poput kie, kao rosa rije nek' moja pada, kao kiica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

3 Jer, Jahvino u ime uznositi, a vi Boga naeg veliajte!

4 On je Stijena, djelo mu je savreno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloe, pravedan je on i pravian.

5 Oni mu se iznevjerie – nisu mu sinovi, ve nakaze sinovske, porod izopaen i prepreden.

6 Tako li uzvraa Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji?

7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od narataja do narataja. Oca svoga pitaj, i pouit e te, pitaj starije, pa e ti kazati.

8 Kad je Vinji batinu dijelio narodima, kad je razmjetao sinove ovjeje, odredi im mee po broju Bojih sinova:

9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova batina.

10 U zemlji stepskoj on ga je naao, u pustinjskoj jezivoj pustoi. Obujmio ga, gajio ga i uvao k'o zjenu oka svoga.

11 Poput orla to bdi nad gnijezdom, nad svojim orliima lebdei, tako on krila iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.

12 Jahve sam njega je vodio, tueg boga s njim ne bijae.

13 Povede ga po visojima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peine i ulja iz tvrde stijene;

14 kravljeg masla i ovjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova baanskih i jaraca, sa salom itnih bubrega, i napoji ga pjenuavom krvlju groa.

15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.

16 Tuim bozima uinie ga ljubomornim, razjarie ga gnusobama.

17 rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, doljacima koji stigoe nedavno i koje oci njihovi ne tovahu.

18 Odnemaruje Stijenu to te na svijet dade, ne sjea se vie Boga koji te rodi!

19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i keri.

20 Lice u im svoje sakriti, ree, i vidjet u to e biti od njih. Jer izopaeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.

21 Nitavnim me bogom na ljubomor potakoe, razdraie me nitavilima svojim, i ja u njih ljubomornim uinit', pukom nitavnim, razdrait u ih glupim nekim narodom!

22 Da, moga gnjeva poar je usplamtio i gorjet e do dubina eolskih; prodrijet e zemlju i sve to ona raa, saei joj brda do temelja.

23 Nevolje na njih u svaliti, na njih u svoje istroiti strijele.

24 Od gladi e umirati, ognjica i poast njih e trovati. Poslat u na njih zub zvjerinji i otrov zmija to prahom gmiu.

25 Vani e ma zatirati djecu, a strava e vladati unutra. Ginut e jednako momak i djevojka, dojene i starac sjedokos.

26 Rekoh: U prah u ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.

27 Ali se bojah ruga dumanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kau: 'Pobjeda je naa, nije to Jahvina izvela ruka.'

28 Jer narod je to neupuen, otroumlja u njih nema.

29 Da su mudri, ve bi se i dosjetili, razabrali to ih oekuje.

30 Kako da jedan tisuu u bijeg nagna, i deset tisua da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruio?

31 Al' stijena im nije poput nae Stijene; osueni su nai neprijatelji.

32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; groe im je groe otrovno, grozdovi im grozdovi gorine;

33 njihovo je vino otrov zmijski, estok jed otrovnice ljute.

34 Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeaen u mojim riznicama?

35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se blii!

36 (Pravdu e Jahve dati svome puku, saalit se nad slugama svojim.) Vidjet e da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.

37 Tad e rei: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?

38 Oni to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonite!

39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrujem i oivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).

40 Da, svoju ruku ja diem prema nebu i kaem: Ne bio ja iv vjeito

41 ako naotrivi ma svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dumanima, da naplatim onima koji mene mrze.

42 Strijele svoje opojit u krvlju i ma moj najest e se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dumanskih vrhovnika.

43 Kliite, o nebesa, s njime, oboavajte ga, sinovi Boji! Kliite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer e krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dumanima, naplatit e od onih koji njega mrze, oistit' od grijeha zemlju svog naroda."

44 Doe Mojsije s Jouom, sinom Nunovim, te izgovori u ui naroda rijei ove pjesme.

45 Kad Mojsije izgovori sve ove rijei svemu Izraelu,

46 ree im: "U srca svoja usadite sve rijei koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dre vrei sve rijei ovoga Zakona.

47 Ta nije to za vas prazna rije jer ona je va ivot. Zbog ove rijei ivjet ete dugo na zemlji koju ete, preavi Jordan, zaposjesti."

48 Toga istog dana Jahve ree Mojsiju:

49 "Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku to u je dati u posjed Izraelcima.

50 Onda umri na gori na koju se uspne i pridrui se svojim precima kao to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruen svojima.

51 A to zato to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadea, kod voda u pustinji Sinu: niste oitovali moju svetost meu Izraelcima.

52 Zato e samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nee ui – u zemlju koju dajem Izraelcima."

Continuar Lendo