Ester 5

¹ Treega dana, poto presta moliti, svue molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako arobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije slukinje. Na jednu se gotovo njeno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridravala njezinu odjeu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijae veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ula pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velianstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopotovanje. [1d] Podigavi svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu slukinje to je pred njom ila. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu duu na blagost. Zabrinut, kralj skoi sa svoga prijestolja i uze je u naruje dok ne doe k sebi. Hrabrio ju je utjenim rijeima i upitao: [1f] "to je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, nee umrijeti – naa je uredba za obine ljude. Prii!"

² I podigavi zlatno ezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i ree: "Govori mi!" [2a] Ona mu ree: "Spazih te, gospodaru, kao anela Bojega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno draesti." [2b] Dok je jo govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.

³ Kralj joj ree: "to je tebi, kraljice Estero? to eli? Bila to i polovica kraljevstva, dobit e je!"

⁴ Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, doe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila."

⁵ Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvrila Esterina elja." Kralj dakle doe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.

⁶ Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "to god zatrai, dobit e. to god zaeli, bila to i polovica kraljevstva, bit e ti!"

⁷ Estera odgovori: "Molba mi je i elja,

⁸ ako sam nala milost u oima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi to molim i uiniti to elim, da kralj ponovo doe s Hamanom na gozbu koju u sutra pripremiti za njih i tad u postupiti po rijei kraljevoj."

⁹ Toga dana Haman izie sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.

¹⁰ Haman se ipak svlada. Ode kui i posla po svoje prijatelje i po enu Zareu.

¹¹ Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnotvu svojih sinova i o svemu onome ime ga je kralj uzveliao i ime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i slubenike.

¹² Haman jo dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik.

¹³ Ali me sve to ne moe uiniti sretnim dokle god gledam idova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

¹⁴ Ree mu Zarea, ena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vjeala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatrai od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu uini dobar, pa on naredi da se podignu vjeala.