Êxodo 9

¹ Tada Jahve ree Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi tovanje iskae.

² Ako ga ne pusti, nego ga i dalje bude zadravao,

³ ruka Jahvina udarit e stranim pomorom po tvome blagu to je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

⁴ Razlikovat e Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipana, tako da nita to pripada Izraelcima nee stradati.'"

⁵ Jahve je odredio i vrijeme, rekavi: "Sutra e Jahve izvesti ovo u zemlji."

⁶ Sutradan Jahve tako i uini. Sva stoka Egipana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.

⁷ Faraon je istraivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.

⁸ Ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregrti pepela iz pei, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oima baci prema nebu.

⁹ Od toga e nastati sitna praina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima e i na ivotinjama izazivati otekline i stvarati ireve s kraja na kraj Egipta."

¹⁰ Tako oni uzee pepela iz pei i dooe pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s irevima prekrie ljude i ivotinje.

¹¹ Ni arobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i arobnjaci, kao i ostali Egipani, bili prekriveni irevima.

¹² Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslua Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.

¹³ Tada Jahve ree Mojsiju: "Podrani ujutro, izii pred faraona i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi tovanje iskae.

¹⁴ Ako ih ne pusti, sva zla svoja navalit u ovaj put na te, na tvoje slubenike i tvoj puk, tako da spozna da nema nikoga na svoj zemlji kao to sam ja.

¹⁵ Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje.

¹⁶ Potedio sam te da ti pokaem svoju mo i da se hvali moje ime po svoj zemlji.

¹⁷ Ali se ti previe uzdie nad mojim narodom i prijei mu da ode.

¹⁸ Sutra u ovo doba pustit u tuu tako stranu kakve u Egiptu jo nije bilo otkad je postao do sada.

¹⁹ Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve to je vani, na otvorenu. Sve to se nae u polju, bilo ovjek bilo ivine, ne bude li uvedeno unutra, poginut e kad tua zaspe po njima.'"

²⁰ Faraonovi slubenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra.

²¹ Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku.

²² Onda rekne Jahve Mojsiju: "Prui ruku prema nebu da udari tua po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ivotinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj."

²³ Mojsije die svoj tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuu po zemlji Egipana.

²⁴ Tua je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

²⁵ Tua pobi po svem Egiptu sve to je ostalo vani, ljude i ivotinje; uniti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

²⁶ Samo u goenskom kraju, gdje su ivjeli Izraelci, nije bilo tue.

²⁷ Faraon posla po Mojsija i Arona pa im ree: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.

²⁸ Molite Jahvu da ustavi gromove i tuu, a ja u vas pustiti da idete. Neete vie dugo ostati."

²⁹ "Kad iziem iz grada", ree mu Mojsije, "dii u ruke prema Jahvi, pa e gromovi prestati, a ni tue vie nee biti, tako da zna da zemlja pripada Jahvi.

³⁰ Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo se ne bojite Boga Jahve."

³¹ I tako propade lan i jeam: jer jeam bijae u klasu, a lan u cvatu.

³² Penica i ra nisu nastradali jer su ozima ita.

³³ Otiavi od faraona, Mojsije izie iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tua, a ni kia vie nije padala na zemlju.

³⁴ Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tua i kia, opet padne u grijeh: i on i njegovi slubenici opet otvrdnu srcem.

³⁵ Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.