Bíblia CROAT
Gênesis 50
1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
2 Poslije toga Josip naredi lijenicima koji su se nalazili u njegovoj slubi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirae Izraela.
3 Trebalo je etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipani oplakivali.
4 A kad je prolo vrijeme oplakivanja, Josip ree onima u dvoru faraonovu: "Uinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
5 Moj me otac zakleo govorei: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda u se vratiti."
6 Faraon odgovori: "Otii gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."
7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su poli i svi faraonovi slubenici – odlinici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
8 sva Josipova obitelj, njegova braa i oeva porodica. Jedino su u goenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
9 S njim su ila i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
10 Stigavi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrae ondje veliko i sveano naricanje. Josip odra sedmodnevnu alost za ocem.
11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoe: "To ti je sveano naricanje Egipana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
12 Jakovljevi sinovi uine kako im je naredio otac:
13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
14 Poto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat – on, njegova braa i svi koji su s njim ili da mu oca pokopaju.
15 Kad su Josipova braa vidjela da im je otac umro, rekoe: "to ako je Josip na nas ljut i pokua uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"
16 Stoga porue Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
17 'Ovako recite Josipu: Oprosti brai svojoj zlo i grijeh to su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijei Josip brizne u pla.
18 Tada sama njegova braa dou k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"
19 Josip im odvrati: "Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga!
20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uini to se danas zbiva – da spasi ivot velikom narodu.
21 Zato se ne bojte! Ja u se brinuti za vas i za vau djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeima.
22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oevim. Poivje Josip stotinu i deset godina.
23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treeg koljena; a raala se djeca i Makiru, Manaeovu sinu, na Josipovim koljenima.
24 Napokon ree Josip svojoj brai: "Ja u, evo, naskoro umrijeti. Ali e se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju to ju je pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu."
25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog e se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"
26 Josip umrije kad mu bijae sto i deset godina; balzamirae ga i u Egiptu poloie u lijes.