Bíblia CROAT
Isaías 14
1 Da, smilovat e se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poine u svojoj zemlji. Pridruit e im se doljak i prikljuiti se domu Jakovljevu.
2 Sami e narodi po njih doi i odvesti ih u njihov kraj, a njih e Dom Izraelov batiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slukinje. I zarobit e one koji njih bijahu zarobili i gospodovat e nad svojim tlaiteljima.
3 U dan kad ti Jahve dade da poine od svojih stradanja, nemira i tekog robovanja kojima te pritisnue,
4 zapjevat e ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaenja?
5 Jahve slomi tap zlikovaki i ezlo vladarsko
6 to je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, to je gnjevno vladalo narodima progone' ih nemilice.
7 Poiva, miruje sva zemlja kliui od radosti.
8 Nad tobom se raduju empresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas vie sjei!"
9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doeka kada doe. U tvoju ast ono budi sjene, sve zemaljske mogunike, ono die s prijestolja sve kraljeve naroda.
10 Svi ti oni progovaraju: "I ti si skren k'o i mi, nama si slian postao.
11 Oholost se tvoja srui u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je leaj od trulei, a crvi tvoj su pokriva.
12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?
13 U svom si srcu govorio: 'Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto u sebi dii. Na zbornoj u stolovati gori na krajnom sjeveru.
14 Uzai u u visine oblane, bit u jednak Vinjemu.'
15 A srui se u Podzemlje, u dubine provalije!"
16 Koji te vide, motre te i o tebi razmiljaju: "Je li to ovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju svijet obraao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sunjeva svojih nikad nije kui otputao?"
18 Kraljevi naroda svi u asti poivaju, svaki u svojoj grobnici.
19 A ti si iz groba izbaen kao smee odvratno, pokriven poklanima, maem probodenima, koji su na ploe grobne pobacani k'o strvina zgaena!
20 Nee se zdruiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju unitio i narod svoj poklao. I nikad se vie nee spominjati pleme zlikovako.
21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vie ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
22 Ustat u na njih – rije je Jahve nad Vojskama – i zatrt u Babilonu ime i ostatak, rod i porod – rije je Jahvina.
23 Dat u ga u posjed jeevima i movarama. Pomest u ga metlom zatornom – rije je Jahve nad Vojskama.
24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: "to zamislih, zbit e se, to naumih, izvrit e se!
25 Skrit u Asur u svojoj zemlji, zgazit u ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih e spasti, spast e im s plea breme njegovo."
26 Takva je odluka stvorena protiv itave zemlje; takva je ruka pruena protiv svih naroda!
27 A kad Jahve nad Vojskama odlui, tko da se usprotivi? Kada ruku isprui, tko da je odvrati?
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo prorotvo:
29 Ne raduj se, sva Filistejo, to se slomi tap koji te udarao, jer e iz korijena zmijinjeg izai ljutica to e izlei zmaja krilatoga.
30 Ubogi e pasti na mojim panjacima i u pouzdanju poivati siromasi; glau u pomoriti rod tvoj i pobiti to od tebe ostane.
31 Kukajte, vrata! Zapomai, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i ete njegove ne naputa nitko!
32 to e se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zatieni siromasi njegova naroda."
