Connect with us

Bíblia CROAT

Isaías 37

1 uvi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obue kostrijet i ode u Dom Jahvin.

2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara ebnu i sveenike starjeine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

3 Oni mu rekoe: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode.

4 Moda je Jahve, Bog tvoj, uo rijei velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ivome, i moda e Jahve, Bog tvoj, kazniti rijei koje je uo! Pomoli se pobono za Ostatak koji je jo preostao!'"

5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

6 on im ree: "Kaite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijei koje si uo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

7 Udahnut u u njega duh, i kad uje jednu vijest, vratit e se u svoju zemlju. I uinit u da u svojoj zemlji pogine od maa.'"

8 Veliki peharnik vrati se i nae asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijae uo da je kralj otiao iz Lakia.

9 Douo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojtio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kau Ezekiji:

10 "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda, govorei ti: Jeruzalem nee pasti u ruke asirskog kralja.

11 Ti zna to su kraljevi asirski uinili svim zemljama izruivi ih prokletstvu! A ti, ti li e se spasiti?

12 Jesu li bogovi spasili narode koje su unitili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"

14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proita ga. Zatim ue u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:

16 "Jahve nad Vojskama, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

17 Prikloni uho, Jahve, i pouj! Otvori oi, Jahve, i vidi! Sanheribove ujder rijei koje porui da izruga Boga ivoga.

18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;

19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, ve djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i unitie.

20 Ali sada, Jahve, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"

21 Tad Izaija, sin Amosov, porui Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usliah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'

22 Evo rijei to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Ki sionska; za tobom mae glavom ki jeruzalemska.

23 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!

24 Po slugama si svojim vrijeao Gospoda. Govorio si: s mnotvom kola ja popeh se na vrh gora, na najvie vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najvie i emprese ponajljepe. Dosegoh mu vrh najvii, i vrt njegov umoviti.

25 Kopao sam i pio sam vode tue; stopalima tad isuih sve rijeke egipatske.

26 uje li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smiljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne gradove tvrde u razvaline;

27 stanovnici njini, nemoni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istonim.

28 Znam kad se die i kad sjeda, kad izlazi i kad se vraa.

29 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uiju mi doe, prsten u ti provui kroz nozdrve, uzde stavit' u vale, vratit u te putem kojim si doao!

30 A znak nek' ti bude ovo: ove e se godine jesti to se samo okruni, dogodine to samo uzraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde, jedite im rod.

31 Preivjeli iz kue Judine, ilje e pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.

32 Jer e iz Jeruzalema izai Ostatak. Sauvani s gore Siona. Sve e to uinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.

33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ui nee, ovamo strijele svoje nee izmetati, k njemu nee ni tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.

34 Vratit e se putem kojim je i doao, u grad ovaj nee ui – rije je Jahvina.

35 Grad u ovaj titit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."

36 Tad izie Aneo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisua ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

37 Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubie maem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Continuar Lendo