Bíblia CROAT
Isaías 63
1 Tko je taj to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj to velianstveno odjenut pun snage koraa? – Ja sam to koji nauavam pravdu, velik kad spasavam!
2 – Zato je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?
3 – U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijae. U gnjevu ih svom izgazih i zgnjeih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeu svoju.
4 Jer dan osvete bijae mi u srcu, dola je godina mojeg otkupljenja.
5 Ogledah se, al' ne bjee pomonika! Zaudih se, al' ne bjee potpore. Tada mi je moja miica pomogla i moja me srdba poduprla.
6 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom!
7 Slavit u ljubav Jahvinu, slavna djela njegova – za sve to nam Jahve uini, za veliku dobrotu domu Izraelovu to nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.
8 Ree: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se nee iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.
9 Nije slao poslanika ni anela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.
10 Ali se oni odmetnue, oalostie sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojtio.
11 Spomenue se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvue iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti?
12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio velianstveno svojom miicom, koji vodu pred njima razdvoji i stee sebi ime vjeno;
13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?
14 Poput stoke to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poivalitu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
15 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivalita svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganue tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, suuti nam svoje ne ustegni,
16 jer Otac si na! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si na Otac, Otkupitelj na – ime ti je oduvijek.
17 Zato, o Jahve, zato nas puta da lutamo daleko od tvojih putova, zato si dao da nam srce otvrdne da se tebe vie ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena to su tvoja batina!
18 Zato bezbonici gaze tvoje Svetite, a neprijatelji nai blate tvoju svetinju?
19 Odavna postadosmo kao oni kojima vie ne vlada i koji tvoje ime vie ne nose. O, da razdre nebesa i sie, da ime svoje objavi neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,