Bíblia CROAT
Isaías 9
1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one to mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.
2 Ti si radost umnoio, uveao veselje, i oni se pred tobom raduju kao to se ljudi raduju etvi, k'o to kliu kad se dijeli plijen.
3 Teki jaram njegov, preku to mu plea pritiskae, ibu njegova gonia slomi kao u dan midjanski.
4 Da, sva bojna obua, svaki plat krvlju natopljen izgorjet e i bit e ognju hrana.
5 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni.
6 Nadaleko vlast e mu se sterat' i miru nee biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uvrstit e ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uinit e to privrena ljubav Jahve nad Vojskama.
7 Gospod posla rije protiv Jakova i ona pade na Izraela.
8 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:
9 "Opeke nam popadae, gradit emo od tesanika; sasjekoe nam divlje smokve, cedre emo posaditi."
10 Al' Jahve podie na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:
11 Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima prodiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena.
12 Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne traie Jahvu nad Vojskama.
13 Zato Jahve odsijee Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.
14 Starjeina i odlinik – to je glava; prorok, uitelj lai – to je rep.
15 Oni to vode narod taj – zavode ga, a koji se vodit' daju – propali su.
16 Stog' mu Gospod nee potedjet' mladia, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se nee. Sav je taj narod bezboan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena.
17 Da, bezbonost se k'o oganj razmahala, dra i trnje prodire, pa upali umsku gutaru, stupovi se dima podiu.
18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne tedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.
19 [19a] Prodire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:
20 Manae Efrajima, Efrajim Manaea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena.