Bíblia CROAT
Jeremias 2
1 I doe mi rije Jahvina:
2 "Idi i vii u ui Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privrene, ljubavi tvoje vjerenike: ti poe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael bijae Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeae, bijae kanjen; zlo ga snae" – rije je Jahvina.
4 "ujte rije Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
5 Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naoe oci vai na meni te se udaljie od mene? Za ispraznou pooe, te sami isprazni postadoe.
6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voae kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mranoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'
7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek to uoste, zemlju moju oskvrnuste i batinu moju u gnusobu pretvoriste.
8 Sveenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumai Zakona mene ne upoznae, pastiri otpadoe od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iahu za onima to im pomoi ne mogoe.
9 Zato u jo parnicu voditi s vama – rije je Jahvina – i parbit u se sa sinovima sinova vaih.
10 Poite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar poljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda to slino zbilo.
11 Je li koji narod mijenjao bogove – oni ak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one to ne pomau!
12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rije je Jahvina.
13 "Jer dva zla narod moj uini: ostavi mene, Izvor vode ive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane to vode drati ne mogu.
14 Je li Izrael rob il' sluga u kui roen? Zato plijenom posta?
15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pusto pretvorie zemlju njegovu, gradove popalie, nema im itelja.
16 ak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.
17 Nisi li to sam sebi uinio otpavi od Jahve, Boga svojega?
18 A sad, zato kree u Egipat da pije vode iz Nila? Zato kree u Asiriju da pije vode iz Rijeke?
19 Opaina te tvoja kanjava, otpadnitvo te tvoje osuuje. Shvati i vidi kako je teko i gorko to ostavi Jahvu, Boga svojega, to vie nema straha mog u tebi" – rije je Gospoda Jahve nad Vojskama.
20 "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze to te vezahu i ree: 'Neu da robujem.' Pa ipak, na svakom poviem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica.
21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!
22 Da se i luinom opere, napravljenom od mnogo pepela, ostat e mrlja bezakonja tvoga preda mnom" – rije je Jahve Gospoda.
23 "Kako samo moe rei: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj to si uinila. Deva brza to krstari stazama svojim,
24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj poudno dae, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je trai, nee se umoriti, nai e je u mjesecu njezinu.
25 uvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osui. A ti kae: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima u ii.'
26 Kao to se lupe zastidi kad ga uhvate, tako e se zastidjeti sinovi – dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveenici i proroci njihovi
27 koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi lea okreu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomau: 'Ustani, spasi nas!'
28 Gdje su bogovi to ih ti sam naini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer ima, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima rtvenika.
29 Zato hoete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" – rije je Jahvina.
30 "Zaludu sam udarao sinove vae: vi iz toga ne uzeste pouke: maevi vai rastrgae vae proroke kao lav zatornik.
31 Kakva li ste roda? ujte rije Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mrana? Zato moj narod govori: 'Slobodu hoemo, neemo vie k tebi!'
32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu ve dana.
33 O, kako li dobro zna svoj put kad traga za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.
34 ak su i ruke tvoje omaene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti e odgovarati.
35 A govori: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govori: 'Nisam zgrijeila.'
36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipani e te posramiti kao to te posramie Asirci.
37 I odavde e morati otii s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzda; ti nee biti sretna s njima."