Bíblia CROAT
Jeremias 3
1 "Ako mu otpusti enu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li jo pravo da se vrati njemu? Nije li ta ena sasvim oskvrnuta? A ti si bludniila s mnogim milosnicima, pa da se meni vrati?" – rije je Jahvina.
2 Podigni oi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih doekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opainom svojom,
3 zato i kie prestadoe i kasni dadevi ne padoe. elo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.
4 Ne dovikuje li mi sada: 'Oe moj, ti si prijatelj mladosti moje!
5 Hoe li zauvijek plamtjeti, vjeno tinjati gnjev tvoj?' Tako govori, a ini i dalje zla koliko god moe."
6 Jahve mi ree u dane kralja Joije: "Vidje li to uini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.
7 A ja miljah: 'Poslije svega to uini vratit e se k meni.' Ali se ona ne vraa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.
8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.
9 I svojim lakoumnim bludom obeasti zemlju; inila je preljub s kamenjem i drvljem.
10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, ve samo prijetvorno" – rije je Jahvina.
11 I ree mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.
12 Idi i vii prema Sjeveru ove rijei. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rije je Jahvina. Ne gnjevi se vie lice moje na vas, jer sam milostiv – rije je Jahvina – neu se gnjeviti dovijeka.
13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuincima, pod svako drvo zeleno i nisi sluala glasa mojega – rije je Jahvina.
14 Vratite se, sinovi odmetnici – rije je Jahvina – jer ja sam va Gospodar. Uzet u vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.
15 I dat u vam pastire po srcu svojemu koji e vas pasti razumno i mudro.
16 A kad se u one dane namnoite i narodite u zemlji – rije je Jahvina – vie se nee govoriti: 'Koveg Jahvina Saveza' i nitko nee na nj misliti, nitko ga se nee sjeati ni za njim eznuti, niti ga ponovo graditi.
17 U to e se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi e se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vie nee tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
18 U one dane slagat e se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno e krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vaim dadoh u batinu."
19 A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meu sinove i dam ti zemlju slasti, batinu, najljepi biser meu narodima! Pomislih: Ti e me zvati 'Oe moj!' i nee se vie odvratiti od mene."
20 "Ali kao to se ena iznevjeri muu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" – rije je Jahvina.
21 uj! Po goletima pla se uje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenue s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboravie.
22 – Vratite se, sinovi, to se odvratiste, izlijeit u odmetnitva vaa! – Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog na!
23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu naemu, spasenje je Izraelovo!
24 Baal je prodro trud naih otaca jo od mladosti nae: ovce njihove i goveda, nihove keri i sinove.
25 Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo nae! Jer Jahvi, Bogu svome, sagrijeismo mi i oci nai, od mladosti svoje do dana dananjeg, i ne sluamo glasa Jahve, Boga svojega.
