Jeremias 31

¹ "U ono vrijeme – rije je Jahvina – bit u Bog svim plemenima Izraelovim i oni e biti narod moj."

² Ovako govori Jahve: "Nae milost u pustinji narod koji utee mau: Izrael ide u svoje prebivalite.

³ Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjenom ljubim te, zato ti sauvah milost.

⁴ Opet u te sazdati, i bit e sazdana, djevice Izraelova. Opet e se resit' bubnjiima, u veselo kolo hvatati.

⁵ Opet e saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni e i trgati.

⁶ Jer dolazi dan te e straari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'"

⁷ Jer ovako govori Jahve: "Kliite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori va glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!

⁸ Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraa se velika zajednica.

⁹ Evo, u suzama pooe, utjeene sad ih vraam! Vodit u ih kraj potonih voda, putem ravnim kojim nee posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac."

¹⁰ ujte, o narodi, rije Jahvinu, objavite je irom dalekih otoka: "Onaj to raspri Izraela, opet ga sabire i uva ga k'o pastir stado svoje!"

¹¹ Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaeg od njega.

¹² I oni e, radosno kliui, na vis sionski da se nauiju dobara Jahvinih: ita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, dua e im biti kao vrt navodnjen, nikad vie nee ginuti.

¹³ Djevojke e se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer u im tugu u radost pretvoriti, utjeit u ih i razveselit' nakon alosti.

¹⁴ Pretilinom u im okrijepiti sveenstvo i narod svoj nasititi dobrima" – rije je Jahvina.

¹⁵ Ovako govori Jahve: "uj! U Rami se kukanje uje i gorak pla: Rahela oplakuje sinove svoje, i nee da se utjei za djecom, jer njih vie nema."

¹⁶ Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oima! Patnje e tvoje biti nagraene: oni e se vratiti iz zemlje neprijateljske.

¹⁷ Ima nade za tvoje potomstvo – rije je Jahvina – sinovi tvoji vratit e se u svoj kraj.

¹⁸ Dobro ujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june jo neukroeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.

¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

²⁰ "Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka ivo na njega mislim i srce mi dre za njega od njene samilosti" – rije je Jahvina.

²¹ "Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prola. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!

²² Dokle e jo oklijevati, keri odmetnice? Jer Jahve stvori neto novo na zemlji: ena e okruiti Mua."

²³ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim e se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalite Pravednosti, Goro sveta!'"

²⁴ "I u njoj e se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni to idu za stadima,

²⁵ jer ja u okrijepiti duu iscrpljenu, obilno nahraniti duu klonulu.

²⁶ Kao ono: 'im se probudih, pogledah: sladak li bijae sanak moj!'"

²⁷ "Evo dolaze dani – rije je Jahvina – kad u u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme ovjeje i sjeme ivotinjsko.

²⁸ I kao to sam neko bdio da ih iupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreu na njih svalim, tako u sada brino bdjeti da ih podignem i posadim.

²⁹ U one dane nee se vie govoriti: 'Oci jedoe kiselo groe, a sinovima zubi trnu.'

³⁰ Nego e svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo groe zubi e trnuti."

³¹ "Evo dolaze dani – rije je Jahvina – kad u s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.

³² Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez to ga oni razvrgoe premda sam ja gospodar njihov – rije je Jahvina.

³³ Nego, ovo je Savez to u ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – rije je Jahvina: Zakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit u Bog njihov, a oni narod moj.

³⁴ I nee vie uiti drug druga ni brat brata govorei: 'Spoznajte Jahvu!' nego e me svi poznavati, i malo i veliko – rije je Jahvina – jer u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neu vie spominjati."

³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle nou, koji burka more da mu valovi bue – ime mu je Jahve nad Vojskama:

³⁶ "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom – rije je Jahvina – onda e i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!

³⁷ Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istraiti temelji zemlje, onda u i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega to poinie" – rije je Jahvina.

³⁸ "Evo dolaze dani – rije je Jahvina – kada e grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.

³⁹ I jo e se dalje protegnuti mjerniko ue, pravo do breuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi.

⁴⁰ I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit e svetinja Jahvina. I nee vie biti razaranja ni prokletstva." <p>