Jeremias 32

¹ Rije koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.

² U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedae Jeruzalem, a prorok Jeremija bijae zatvoren u tamnikom dvoritu u dvoru judejskoga kralja.

³ Sidkija, kralj judejski, bijae ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zato si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad u ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji;

⁴ a Sidkija, kralj judejski, nee umai sili kaldejskoj, nego e biti predan u ruke kralja babilonskoga – usta u usta s njim e govoriti, oi u oi njega vidjeti.

⁵ Sidkiju e odvesti u Babilon i ondje e ostati dok ga ne pohodim – rije je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neete uspjeti!'"

⁶ Tada ree Jeremija: "Doe mi rije Jahvina:

⁷ 'Uskoro e doi k tebi Hanamel, sin tvoga strica aluma, da ti kae: Kupi njivu moju u Anatotu; ti ima rodbinsko pravo da je kupi!'

⁸ Kako je Jahve navijestio, k meni doe moj strievi Hanamel u tamniko dvorite i ree mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti ima pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupi! Kupi je!' I tada spoznah da to bijae rije Jahvina.

⁹ Kupih, dakle, tu njivu od strievia Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest ekela srebra.

¹⁰ Napiem ugovor, udarim peat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji.

¹¹ Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeaen prema propisu i uredbama,

¹² predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoni su bili: moj strievi Hanamel, svjedoci to su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se nali u tamnikom dvoritu.

¹³ Tada pred njima zapovjedim Baruhu:

¹⁴ 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeaeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sauvaju.

¹⁵ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Jo e se u ovoj zemlji kupovati i kue, i njive, i vinogradi!'"

¹⁶ Poto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:

¹⁷ "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Nita tebi nije nemogue!

¹⁸ Tisuama iskazuje milost, a krivnju otaca osveuje na djeci, potomcima njihovim. Boe veliki i moni, kome je ime Jahve nad Vojskama!

¹⁹ Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplati svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!

²⁰ Ti koji si inio znamenja i udesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meu svim ljudima sve do danas,

²¹ ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i udesima, rukom monom i miicom podignutom, strahotama velikim.

²² Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeao ocima njihovim, zemlju u kojoj tee med i mlijeko.

²³ I oni je zaposjedoe; ali nisu sluali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Nita ne uinie od onog to im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje.

²⁴ Gle, nasipi se ve primakoe gradu, i bit e osvojen, i grad e pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maem, glau i kugom. ime si prijetio, evo dolazi. I sam vidi.

²⁵ A ti mi, Jahve Gospode moj, ree: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je ve predan u ruke Kaldejcima!"

²⁶ Tada mi doe rije Jahvina:

²⁷ "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni nita nije nemogue!

²⁸ Zato – veli Jahve – grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji e ga zauzeti.

²⁹ Ui e u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem e ga unititi i spaliti ga zajedno s kuama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuim bogovima, mene gnjevei.

³⁰ Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti ine samo zlo pred mojim oima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih – rije je Jahvina.

³¹ Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdbu otkako je sagraen pa do dana dananjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

³² zbog svega bezakonja to ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poinie, gnjevei me – oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.

³³ Okretahu mi lea, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouim, ali me ne sluae niti nauk moj primie.

³⁴ Postavie grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.

³⁵ Baalu podigoe uzviice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i keri svoje Moleku kroz oganj provodie – to im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi inili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh."

³⁶ Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da e od maa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:

³⁷ "Evo, ja u ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah – u gnjevu i jarosti svojoj – i vratit u ih na ovo mjesto da ovdje spokojno ive.

³⁸ I oni e biti narod moj, a ja, ja u biti Bog njihov.

³⁹ I dat u im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreu svoju i djece svoje.

⁴⁰ I sklopit u s njima Savez vjean, nikad se vie neu odvratiti od njih i uvijek u im initi dobro; usadit u im u srce svoj strah, da se nikad vie ne odmetnu od mene.

⁴¹ I radovat u se inei im dobro; i vrsto u ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom duom svojom."

⁴² Jer ovako govori Jahve: "Kao to sam na ovaj narod doveo svu ovu stranu nesreu, tako u na njih dovesti svu sreu koju im obrekoh.

⁴³ Da, opet e se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez ovjeka i ivineta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'

⁴⁴ Njive e se za novac kupovati, pisat e se i peatiti kupovni ugovori, pozivat e se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, efele, Negeba, jer u promijeniti udes njihov" – rije je Jahvina. <p>