Jeremias 42

¹ Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hoajin, i sav narod, malo i veliko, pristupie

² i rekoe proroku Jeremiji: "Pomno pouj molbu nau! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidi, ostade jo samo malo od velikoga broja koliko nas je neko bilo.

³ Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i to valja da inimo."

⁴ Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit u se, kao to rekoste, Jahvi, Bogu vaemu, i javit u vam sve to on odgovori, ni rijei vam neu zatajiti."

⁵ Oni pak rekoe Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeima koje e nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.

⁶ Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga naega, komu te aljemo, mi emo ga sluati da nam dobro bude to posluasmo glas Jahve, Boga svojega."

⁷ Poslije deset dana doe rije Jahvina Jeremiji.

⁸ Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,

⁹ te im ree: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vau:

¹⁰ 'Ako budete mirno ivjeli u zemlji ovoj, podii u vas i neu vas vie razoriti; posadit u vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio.

¹¹ Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se – rije je Jahvina – jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih.

¹² I ja u vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj ivite.'

¹³ Ako pak kaete: 'Neemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajui se glasu Jahve, Boga svoga,

¹⁴ ako kaete: 'Ne, u Egipat idemo, rata vie da ne vidimo, glasa bojnog roga vie da ne ujemo, da ne moramo biti vie gladni kruha; da, onamo idemo',

¹⁵ onda ujte rije Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluili krenuti u Egipat da ondje ivite,

¹⁶ ma kojega se plaite u zemlji e vas egipatskoj dostii; glad od koje strahujete, u Egiptu e vam biti za petama: i ondje ete umrijeti!

¹⁷ I svi oni koji odlue da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut e od maa, gladi i kuge: nitko iv nee umai nesrei koju u na njih svaliti.'

¹⁸ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao to se srdba moja i bijes moj oborie na Jeruzalemce, tako e se gnjev moj izliti i na vas ako poete u Egipat: postat ete prokletstvo, uas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad vie neete ugledati.'

¹⁹ Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.

²⁰ Jer sami sebe obmanjujete. Ta vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavi: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom naim, i saopi nam sve to ti on objavi, i mi emo to uiniti.'

²¹ A danas sam vam objavio, ali vi ne sluate vie glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla.

²² Znajte, dakle, dobro: od maa, gladi i kuge poginut ete na mjestu kamo hoete da odete da se ondje naselite."