Jeremias 44

¹ Rije koja se javi Jeremiji za sve Judejce to ivljahu u zemlji egipatskoj, to ivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.

² Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruevina, a u njima nitko vie ne ivi,

³ zbog nedjela njihovih to ih uinie da bi mene vrijeali, polazei drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vai, da im kade i da im slue.

⁴ A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kau: 'Ne inite tih gnusoba koje su mi ogavne!'

⁵ Ali me oni nisu sluali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloe svoje i prestanu kaditi tuim bogovima.

⁶ Zato se izli gnjev moj i srdba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvorie u pusto i razvaline, kao to su danas.

⁷ Zato sami svaljujete na se tako golemu nesreu" – govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov – "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muko i ensko, djecu i dojenad, te vam ni ostatka ostati nee,

⁸ jer me vrijeate djelima ruku svojih, kadei tuim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste doli prebivati, a bit ete iskorijenjeni i postat ete kletva i ruglo meu svim narodima na zemlji?

⁹ Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i ena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja ena svojih, poinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?

¹⁰ Do dana dananjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu ivjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vaim."

¹¹ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreem svoje lice vama, na nesreu vau, da zatrem svu zemlju judejsku.

¹² Odnijet u ostatak Judeje koji je odluio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi e izginuti u zemlji egipatskoj, past e od maa, od gladi e pogibati, poginut e svi, malo i veliko, pomrijet e od maa i gladi, i bit e prokletstvo, uas, kletva i poruga.

¹³ Kaznit u sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao to sam kaznio Jeruzalem: maem, glau i kugom.

¹⁴ A od ostatka Judeje koji je doao da se stani u Egiptu, nitko nee utei ni preivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im due eznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko nee vratiti, osim izbjeglica."

¹⁵ I tada svi mukarci koji su znali da im ene kade tuim bogovima, i sve nazone ene, u velikom mnotvu, i sav narod to ivljae u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovorie Jeremiji:

¹⁶ "Rijei koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne sluamo;

¹⁷ naprotiv, i dalje emo se drati zadane rijei: kadit emo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao to smo i mi i oci nai, nai kraljevi i knezovi inili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesrea.

¹⁸ Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maa i gladi pogibali."

¹⁹ A ene rekoe: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih mueva peemo kolae u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?"

²⁰ Tada Jeremija svemu narodu, mukarcima i enama, i svim ljudima koji su mu tako govorili ree:

²¹ "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan to ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vai, vai kraljevi, knezovi i puk zemaljski?

²² Jahve vie nije mogao podnositi zlodjela vaih i gnusoba koje poiniste, i zato se zemlja vaa pretvorila u pusto i ruevine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao to je i danas.

²³ Zbog toga to ste, prinosei tamjan, zgrijeili Jahvi, to Jahvina glasa ne sluaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoanstava ne draste, snae vas ova nevolja, kakva je danas."

²⁴ Zatim ree Jeremija svemu narodu, osobito enama: "ujte rije Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:

²⁵ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ene, ono to vaa usta obeaju, to vae ruke moraju i izvriti. Rekoste: 'Mi emo se tvrdo drati zavjeta to ih uinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Drite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!

²⁶ Ali ujte zato rije Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska nee vie izustiti mojega imena; nitko nee rei: 'ivoga mi Jahve!'

²⁷ Evo, bdim nad njima, na nesreu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski to su u zemlji egipatskoj poginut e od maa i gladi do potpunog istrebljenja.

²⁸ I bit e malo onih koji e izbjei mau i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda e sav ostatak judejski, svi koji dooe u zemlju egipatsku da ondje ive, spoznati ija rije vrijedi, moja ili njihova.

²⁹ A ovo neka vam bude znamenje – rije je Jahvina – da u vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da e se vama na nesreu ispuniti prijetnje moje protiv vas.'

³⁰ Ovako govori Jahve: 'Gle, predat u faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, ba kao to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"