Jeremias 6

¹ Bjeite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesrea, propast velika.

² Moe li se Ki sionska usporedit' s njenom tratinom?

³ K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapee atore, svaki pase na dijelu svome.

⁴ S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veernje sjene duljaju!

⁵ Na noge! Navalimo usred noi, razruimo dvore njene!"

⁶ Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad lai, u njemu je sve samo tlaenje.

⁷ Kao to iz studenca izvire voda, tako iz njega opaina izvire. U njemu se uje samo nasilje i pustoenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.

⁸ Popravi se, Jeruzaleme, da mi se dua od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pusto, u zemlju nenastanjenu."

⁹ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraa prui ruke meu okote!"

¹⁰ Komu treba da govorim, koga da opomenem da me sasluaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu uti. Gle, rije Jahvina postade im porugom, nije im mila.

¹¹ Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu vie izdrati! – Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladia. Sve e ih obuzeti: mua i enu, starca i ovjeka zrele dobi.

¹² Njihove e kue pripasti drugima, a tako i polja i ene im. "Da, ispruit u ruku svoju – govori Jahve – na stanovnike ove zemlje,

¹³ jer od najmanjega do najveeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveenika svi su varalice.

¹⁴ I olako lijee ranu naroda moga, viui: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

¹⁵ Nek' se postide to gnusobu poinie, no oni vie ne znaju to je stid, ne umiju se vie crvenjeti. I zato e popadati s onima to padaju, sruit e se kad stanem kanjavati" – govori Jahve.

¹⁶ Ovako govori Jahve: "Stanite na negdanje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poite i nai ete spokoj duama svojim! Al' oni rekoe: 'Ne idemo!'

¹⁷ I postavih im straare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoe: 'Neemo paziti!'

¹⁸ Zato ujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

¹⁹ uj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne sluahu rijei moje, Zakon moj odbacie.

²⁰ to e mi tamjan koji dolazi iz ebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vae mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vae."

²¹ Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje e se spotai, oci i djeca zajedno, poginut e susjed zajedno s prijateljem."

²² Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik die se s krajeva zemlje:

²³ u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im bui kao more, jau na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Keri sionska.

²⁴ Kad saznasmo novost, ruke nam klonue, strava nas obuze, bol kao porodilju.

²⁵ Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maevi dumanski prijete, uas sve uokolo.

²⁶ Keri mog naroda, kostrijet pripai, pospi se pepelom, narii k'o za jedincem tualjku pregorku. Jer e doi nenadano na nas pustonik.

²⁷ Postavih te za ispitivaa naroda mojeg da spozna i ispita putove njegove.

²⁸ Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveu i mjed i eljezo, svi su pokvareni.

²⁹ Mijeh sope da bi vatra prodrla olovo, zalud se ljeva trudi da ga rastopi: ljaka se ne da izluiti."

³⁰ "Srebro odbaeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!