Bíblia CROAT
Jó 14
1 ovjek koga je ena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2 K'o cvijet je nikao i vene ve, poput sjene bjei ne zastaju'.
3 Na takva, zar, ti oi otvara i preda se na sud ga izvodi?
4 Tko e isto izvu' iz neista? Nitko!
5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavlja neprijelaznu,
6 skini s njega pogled da poinut' moe, poput najamnika da svoj dan uiva.
7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posjeeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasui u prahu,
9 outjevi vodu, ono e propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
10 Al' kad ovjek umre, ostaje pokoen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
11 Moe sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isuit posvema',
12 al' ovjek kad legne, ne ustaje vie, dok nebesa bude, nee se podii, od sna se svojega probuditi nee.
13 O, kad bi me htio skriti u eolu, zakloniti me dok srdba ti ne mine, dati mi rok kad e me se spomenuti,
14 – jer, kad umre ovjek, zar uskrsnut' moe? – ekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi doao da mi smjenu dade.
15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaelio si se djela svojih ruku.
16 A sad nad svakim mojim vreba korakom, nijednog mi grijeha nee oprostiti,
17 u vrei si prijestup moj zapeatio i krivicu moju svu si zapisao.
18 Vaj! K'o to se jednom urui planina, k'o to se hridina s mjesta svog odvali,
19 k'o to voda kamen s vremenom istroi, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako unitava nadu u ovjeku.
20 Oborio si ga – on ode za svagda, nagrena lica, otjeran, odbaen.
21 Djecu mu potuju – o tom nita ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmilja.
22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tui zbog svojeg ivota."