Connect with us

Bíblia CROAT

Jó 15

1 Elifaz Temanac progovori tad i ree:

2 "Zar upljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istonim trbuh napuhuje?

3 Zar on sebe brani rijeima ispraznim, besjedama koje niem ne koriste?

4 Jo vie ti ini: niti strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukida.

5 Tvoje rijei krivicu tvoju odaju, posluio si se jezikom lukavih,

6 vlastita te usta osuuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoe.

7 Zar si prvi ovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova doao?

8 Zar si tajne Boje ti prislukivao i mudrost itavu za se prisvojio?

9 to ti znade, a da i mi ne znamo, to ti razumije, a da to ne shvaamo?

10 Ima meu nama i sijedih i starih kojima je vie ljeta no tvom ocu.

11 Zar su ti utjehe Boje premalene i blage rijei upuene tebi?

12 to te srce tvoje tako slijepo goni i to tako divlje prevre oima

13 kad proti Bogu jarost svoju okree, a iz usta takve rijei ti izlaze!

14 to je ovjek da bi ist mogao biti? Zar je itko roen od ene pravedan?

15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa ista nisu,

16 a kamoli to bie gadno i buntovno, ovjek to k'o vodu pije opainu!

17 Mene sad posluaj, pouit' te hou, to god sam vidjeh, ispriat' ti elim,

18 i ono to nauavahu mudraci ne taje' to su primili od prea

19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuin nije nikada stupio.

20 Zlikovac se mui cijelog svoga vijeka, nasilniku ve su ljeta odbrojena.

21 Krik strave svagda mu u uima jei, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

22 Ne nada se da e izbjei tminama i znade dobro da je mau namijenjen,

23 strvinaru da je kao plijen obean. On znade da mu se dan propasti blii.

24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

25 On je protiv Boga podizao ruku, usuivao se prkosit' Svesilnom

26 Ohola je ela na njega srljao, iza tita debela dobro zaklonjen.

27 Lice mu bijae obloeno salom a bokovi pretilinom oteali.

28 Razruene je zaposjeo gradove i kuita nastanio naputena. Sruit e se ono to za sebe sazda;

29 cvasti mu nee, ve rasuti se blago, sjena mu se nee po zemlji iriti.

30 On se tami vie izmaknuti nee, oprit e oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat e ga.

31 U tatinu svoju neka se ne uzda, jer e mu ispraznost biti svom nagradom.

32 Prije vremena e svenut' mu mladice, grane mu se nikad nee zazelenjet'.

33 Kao loza, grozd e stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit e cvatove.

34 Da, bezboniko je jalovo koljeno, i vatra prodire ator podmitljivca.

35 Koji zlom zanesu, raaju nesreu i prijevaru nose u utrobi svojoj."

Continuar Lendo