Jó 2

¹ Jednoga dana dou opet sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i Satan.

² Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi?" – "Evo prooh zemljom i obioh je", odgovori on.

³ Nato e Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. ovjek je to neporoan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je jo postojan u neporonosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim."

⁴ A Satan odvrati: "Koa za kou! Sve to ovjek ima dat e za ivot.

⁵ Ali prui ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice e te prokleti!"

⁶ "Neka ti bude! – ree Jahve Satanu. – U tvojoj je ruci; ivot mu samo sauvaj!"

⁷ I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim pritem od tabana do tjemena.

⁸ Job uze crijep da se strue njime i sjede u pepeo.

⁹ Tada mu njegova ena ree: "Zar si jo postojan u neporonosti? Prokuni Boga i umri!"

¹⁰ Job joj odgovori: "Brblja kao luakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagrijeio svojim usnama.

¹¹ U to ue tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesie; svaki se zaputi iz svoga kraja – Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha, Sofar iz Naama – i odluie da odu zajedno oaliti ga i utjeiti.

¹² A kad su izdaleka upravili oi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udarie u pla; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

¹³ Potom sjedoe kraj njega na zemlju i ostadoe tako sedam dana i sedam noi. Nijedan mu ne progovori ni rijei, jer vidjee da je velika njegova bol.