Bíblia CROAT
Jó 29
1 Job nastavi svoju besjedu i ree:
2 "O, da mi je prole proivjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao iak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevae,
5 kada uz mene jo bijae Svesilni i moji me okruivahu djeaci,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuae mi kamen!
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 vidjevi me, sklanjali bi se mladii, starci bi ustavi stojei ostali.
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Tko god me sluao, blaenim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoi.
13 Na meni bjee blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraah.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi platem i povezom.
15 Bjeh oi slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Krio sam zube ovjeku opaku, plijen sam upao iz njegovih eljusti.
18 Govorah: 'U svom u izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proivjevi dane.'
19 Korijenje se moje sve do vode prua, na granama mojim odmara se rosa.
20 Pomlaivat e se svagda slava moja i luk e mi se obnavljati u ruci.'
21 Sluali su eljno to u im kazati i utjeli da od mene savjet uju.
22 Na rijei mi ne bi nita dometali i besjede su mi dadile po njima.
23 Za mnom udjeli su oni k'o za kiom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 Osmijeh moj bijae njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meu svojim kad je etama kao onaj koji tjei ojaene.
