Bíblia CROAT
Jó 30
1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlai od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovarskim psima stada svojega.
2 Ta to e mi jakost ruku njihovih kad im muevna ponestane snaga ispijena glau i oskudicom.
3 Glodali su u pustinji korijenje i estar opustjelih ruevina.
4 Lobodu su i s grmlja lie brali, kao kruh jeli korijenje ukino.
5 Od drutva ljudskog oni su prognani, za njima viu k'o za lopovima.
6 ivjeli su po stranim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 Urlik im se iz ikarja dizao; po trnjacima leahu stisnuti.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bievima su iz zemlje prognani.
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada sluim kao pria!
10 Gnuaju me se i bjee od mene, ne usteu se pljunut' mi u lice.
11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbacie uzdu.
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 Stazu mi rue da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 prolomom oni irokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 Strahote sve se okreu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka ieznu spasenje.
16 Dua se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sruili.
17 Nou probada bolest kosti moje, ne poivaju boli to me glou.
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjee.
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20 K Tebi viem, al' Ti ne odgovara; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mari.
21 Prema meni postao si okrutan; rukom pretekom na me se obara.
22 U vihor me die, nosi me njime, u vrtlogu me olujnom kovitla.
23 Da, znadem da si me smrti predao, saboritu zajednikom svih ivih.
24 Al' ne prua li ruku utopljenik, ne vie li kad padne u nevolju?
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne saalje mi dua siromaha?
26 Srei se nadah, a doe nesrea; svjetlost ekah, a gle, zavi me tama.
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Smrknut idem, al' nitko me ne tjei; ustajem u zboru – da bih kriknuo.
29 Sa akalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 Na meni sva je koa pocrnjela, i kosti mi je sagala ognjica.
31 Tualjka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaa ima.