Connect with us

Bíblia CROAT

Jó 9

1 Job progovori i ree:

2 "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom ovjek ima pravo?

3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuu.

4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekanjeno opro?

5 On brda premjeta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokree.

6 Pokree on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne raa, on peatom svojim i zvijezde peati.

8 Jedini on je nebesa razapeo i puinom morskom samo on hodao.

9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlaie i zvijeza na junome nebu.

10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih udesa koja se izbrojit' ne mogu.

11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi – ja ga ne opaam.

12 Ugrabi li to, tko e mu to prijeit, i tko ga pitat smije: 'to si uinio?'

13 Bog silni srdbu svoju ne opoziva: pred njim poniu saveznici Rahaba.

14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rije da protiv njega izaberem?

15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj slua.

17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnoava.

18 Ni asa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorinom napaja!

19 Ako je na snagu – ta on je najjai! Ako je na pravdu – tko e njega na sud?

20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam vie, moj je ivot meni sasvim omrzao!

22 Jer, to je svejedno; i zato ja kaem: nevina i grenika on dokonava.

23 I bi smrtni kad bi odjednom ubijo … ali on se ruga nevolji nevinih.

24 U zemlji predanoj u ake zlikovaca, on oi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

25 Od skorotee su bri moji dani, bjee daleko, nigdje dobra ne vide.'

26 K'o amci od rogoza hitro promiu, k'o orao na plijen kada se zaleti.

27 Kaem li: zaboravit u jadikovku, razvedrit u lice i veseo biti,

28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne dri nevinim.

29 Ako li sam grean, ta emu onda da zalud muim sebe.

30 Kad bih i snijenicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

31 u veu bi me neist opet gurnuo, i moje bi me se gnuale haljine!

32 Nije ovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parniiti.

33 Niti kakva suca ima meu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

34 da ibu njegovu od mene odmakne, da uas njegov mene vie ne plai!

35 Govorit u ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oima!

Continuar Lendo