João 12

¹ est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju gdje bijae Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

² Ondje mu priredie veeru. Marta posluivae, a Lazar bijae jedan od njegovih sustolnika.

³ Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kua napuni mirisom pomasti.

⁴ Nato ree Juda Ikariotski, jedan od njegovih uenika, onaj koji ga je imao izdati:

⁵ "Zato se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"

⁶ To ne ree zbog toga to mu bijae stalo do siromaha, nego to bijae kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao to se u nju stavljalo.

⁷ Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvri za dan mog ukopa!

⁸ Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

⁹ Silno mnotvo idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, ve i zato da vide Lazara kojega on bijae uskrisio od mrtvih.

¹⁰ A glavari sveeniki odluie i Lazara ubiti

¹¹ jer su zbog njega mnogi idovi odlazili i vjerovali u Isusa.

¹² Kad je sutradan silan svijet koji doe na Blagdan uo da Isus dolazi u Jeruzalem,

¹³ uze palmove granice i izie mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

¹⁴ A Isus nae magaria i sjede na nj kao to je pisano:

¹⁵ Ne boj se, keri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jau na mladetu magariinu!

¹⁶ To uenici njegovi isprva ne razumjee. Ali poto je Isus bio proslavljen, prisjetie se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba to uinie.

¹⁷ Mnotvo koje bijae s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoanstvo o tome.

¹⁸ Stoga mu je i iziao u susret silan svijet: proulo se da je on uinio to znamenje.

¹⁹ Farizeji nato rekoe meu sobom: "Vidite da nita ne postiete. Eno, svijet ode za njim!"

²⁰ A meu onima koji su se doli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.

²¹ Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."

²² Filip ode i kae to Andriji pa Andrija i Filip odu i kau Isusu.

²³ Isus im odgovori: "Doao je as da se proslavi Sin ovjeji.

²⁴ Zaista, zaista, kaem vam: ako penino zrno, pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

²⁵ Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga. A tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni.

²⁶ Ako mi tko hoe sluiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje e biti i moj sluitelj. Ako mi tko hoe sluiti, poastit e ga moj Otac." i to da kaem? Oe, izbavi me iz ovoga asa? No, zato dooh u ovaj as!

²⁸ Oe, proslavi ime svoje!" Uto doe glas s neba: "Proslavio sam i opet u proslaviti!"

²⁹ Mnotvo koje je ondje stajalo i slualo govorae: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Aneo mu je zborio."

³⁰ Isus na to ree: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

³¹ "Sada je sud ovomu svijetu, sada e knez ovoga svijeta biti izbaen.

³² A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi."

³³ To ree da oznai kakvom e smru umrijeti.

³⁴ Nato mu mnotvo odgovori: "Mi smo iz Zakona uli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govori da Sin ovjeji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin ovjeji?"

³⁵ Isus im nato ree: "Jo je malo vremena svjetlost meu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

³⁶ Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doree, a onda ode i sakri se od njih.

³⁷ Iako je Isus pred njima uinio tolika znamenja, oni ne povjerovae u njega,

³⁸ da se ispuni rije koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova naoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

³⁹ Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kae:

⁴⁰ Zaslijepi im oi, stvrdnu srca; da oima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.

⁴¹ Ree to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

⁴² Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopeni iz sinagoge.

⁴³ Jer vie im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boje.

⁴⁴ A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;

⁴⁵ i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

⁴⁶ Ja – Svjetlost – dooh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

⁴⁷ I slua li tko moje rijei, a ne uva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam doao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

⁴⁸ Tko mene odbacuje i rijei mojih ne prima, ima svoga suca: rije koju sam zborio – ona e mu suditi u posljednji dan.

⁴⁹ Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed to da kaem, to da zborim.

⁵⁰ I znam: zapovijed njegova jest ivot vjeni. to ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."