Juízes 18

¹ U ono vrijeme ne bijae kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme trailo zemljite gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljite meu Izraelovim plemenima.

² Zato poslae Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Etaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoe im: "Idite, istraite zemlju." I oni dooe u Efrajimovu goru, do Mikine kue, i ondje zanoie.

³ Kako bijahu blizu Mikine kue, poznae glas mladog levita; svratie se onamo te ga upitae: "Tko te doveo ovamo? to tu radi? I to e tu?"

⁴ A on im odgovori: "Mika je uinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu sluim kao sveenik."

⁵ "Upitaj Boga", kazae mu, "da znamo hoe li nam uspjeti put koji smo poduzeli."

⁶ "Idite u miru", odgovori im sveenik, "put na koji ste poli po volji je Jahvi."

⁷ Tada odoe ona petorica i stigoe u Laji. I vidjee da narod koji prebiva u njemu ivi bez straha – po obiaju Sidonaca – bezbrino i mirno; imaju svega to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.

⁸ Kad se vratie svojoj brai u Sori i Etaolu, braa ih upitae: "to ste doznali?"

⁹ Oni odgovorie: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju.

¹⁰ Kada doete, nai ete ondje bezbrian narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vae ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u emu to rodi zemlja!"

¹¹ Tako je odande krenulo est stotina naoruanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Etaola.

¹² Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do dananjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima.

¹³ Odatle se zaputie u Efrajimovu goru i dooe do Mikine kue.

¹⁴ A ona petorica to bijahu ila izviati zemlju rekoe svojoj brai: "Znate li da u ovim kuama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite to ete raditi."

¹⁵ Skrenuvi, oni uoe u kuu mladog levita, u Mikinu kuu, i pozdravie ga.

¹⁶ I dok je est stotina naoruanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima,

¹⁷ ona petorica to su ila izviati zemlju uoe, uzee efod, terafe i ljeveni idol, a sveenik stajae na pragu pokraj est stotina naoruanih ljudi.

¹⁸ Kad su uli u Mikinu kuu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveenik im ree: "to to radite?"

¹⁹ "uti", odgovorie mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit e nam otac i sveenik. Zar ti je bolje biti sveenikom u kui jednog ovjeka nego da bude sveenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

²⁰ Sveenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.

²¹ Vrativi se na put kojim su krenuli, odoe pustivi naprijed ene i djecu, stoku i dragocjenosti.

²² Bijahu ve daleko od Mikine kue, kad gle – ljudi to ivljahu u susjednim kuama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima.

²³ Kada poee vikati za Danovim sinovima, oni se obazree i rekoe Miki: "to ti je? to ste se skupili?"

²⁴ On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi nainio i sveenika te odlazite. A to ostaje meni? I jo mi kaete: 'to ti je?'"

²⁵ Danovci mu odgovore: "Da te vie nismo uli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuu!"

²⁶ Danovci odoe dalje, a Mika, videi da su jai od njega, okrenu se i vrati kui.

²⁷ I tako, uzevi boga to ga je nainio Mika i sveenika koga je najmio da mu slui, Danovci navalie na Laji, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoe otrim maem i spalie grad.

²⁸ Nikoga ne bijae da pomogne Lajianima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijae u dolini koja se prua prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.

²⁹ I nazvae ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Laji.

³⁰ I Danovci namjestie sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Gerona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

³¹ I stajae im onaj rezani i ljeveni idol to ga je Mika nainio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Boji bijae u ilu.