Marcos 6

¹ I otiavi odande, doe u svoj zaviaj. A doprate ga uenici.

² I kada doe subota, poe uiti u sinagogi. I mnogi to su ga sluali preneraeni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaaju po njegovim rukama?

³ Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i imunov? I nisu li mu sestre ovdje meu nama?" I sablanjavahu se o njega.

⁴ A Isus im govorae: "Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i meu rodbinom i u svom domu."

⁵ I ne mogae ondje uiniti ni jedno udo, osim to ozdravi nekoliko nemonika stavivi ruke na njih.

⁶ I udio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauavao.

⁷ Dozva dvanaestoricu te ih poe slati dva po dva dajui im vlast nad neistim dusima.

⁸ I zapovjedi im da na put ne nose nita osim tapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,

⁹ nego da nose samo sandale i da ne oblae dviju haljina.

¹⁰ I govorae im: "Kad uete gdje u kuu, u njoj ostanite dok ne odete odande.

¹¹ Ako vas gdje ne prime te vas ne posluaju, iziite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoanstvo."

¹² Otiavi, propovijedali su obraenje,

¹³ izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemonike mazali uljem i oni su ozdravljali.

¹⁴ Douo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato udesne sile djeluju u njemu."

¹⁵ A drugi govorahu: "Ilija je!" Trei opet: "Prorok, kao jedan od proroka."

¹⁶ Herod pak na to govorae: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

¹⁷ Herod doista bijae dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa, kojom se bio oenio.

¹⁸ Budui da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije imati ene brata svojega!",

¹⁹ Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

²⁰ jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on ovjek pravedan i svet pa ga je titio. I kad god bi ga sluao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je sluao.

²¹ I doe zgodan dan kad Herod o svom roendanu priredi gozbu svojim velikaima, asnicima i prvacima galilejskim.

²² Ue ki Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj ree djevojci: "Zaiti od mene to god hoe i dat u ti!"

²³ I zakle joj se: "to god zaite od mene, dat u ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."

²⁴ Ona izie pa e svojoj materi: "to da zaitem?" A ona e: "Glavu Ivana Krstitelja!"

²⁵ I odmah urno ue kralju te zaite: "Hou da mi odmah dade na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

²⁶ Oalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

²⁷ Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

²⁸ donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

²⁹ Kad za to doue Ivanovi uenici, dou, uzmu njegovo tijelo i poloe ga u grob.

³⁰ Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu to su inili i nauavali.

³¹ I ree im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

³² Otplovie dakle laom na samotno mjesto, u osamu.

³³ No kad su odlazili, mnogi ih vidjee i prepoznae te se pjeice iz svih gradova strae onamo i pretekoe ih.

³⁴ Kad izie, vidje silan svijet i saali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouavati u mnogoemu.

³⁵ A u kasni ve sat pristupe mu uenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i ve je kasno.

³⁶ Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi to za jelo."

³⁷ No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kau mu: "Da poemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

³⁸ A on e im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Poto izvidjee, kau: "Pet, i dvije ribe."

³⁹ I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

⁴⁰ I pruie se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

⁴¹ On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izree blagoslov pa razlomi kruhove i davae uenicima da poslue ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

⁴² I jeli su svi i nasitili se.

⁴³ I od ulomaka nakupie dvanaest punih koara, a i od riba.

⁴⁴ A jelo je pet tisua mukaraca.

⁴⁵ On odmah prisili uenike da uu u lau i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnotvo.

⁴⁶ I poto se rasta s ljudima, otie u goru da se pomoli.

⁴⁷ Uveer pak laa bijae posred mora, a on sam na kraju.

⁴⁸ Vidjevi kako se mue veslajui, jer im bijae protivan vjetar, oko etvrte none strae doe k njima hodei po moru. I htjede ih mimoii.

⁴⁹ A oni, vidjevi kako hodi po moru, pomislie da je utvara pa kriknue.

⁵⁰ Jer svi su ga vidjeli i prestraili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

⁵¹ I uzie k njima u lau, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

⁵² jo ne shvatie ono o kruhovima, nego im srce bijae stvrdnuto.

⁵³ Poto doplovie na kraj, dou u Genezaret i pristanu.

⁵⁴ Kad iziu iz lae, ljudi ga odmah prepoznaju

⁵⁵ pa oblete sav onaj kraj. I ponu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi uli da se on nalazi.

⁵⁶ I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.