Miquéias 2

¹ Teko onima koji smiljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvre, jer je sila u njihovoj ruci.

² Zaele li polja, otimaju ih, i kue, uzimaju ih; ine nasilje ovjeku i kui njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.

³ Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smiljam zlo iz kojega neete izvui vratova, niti ete hoditi ponosito, jer e biti zlo vrijeme.

⁴ U onaj e vam se dan sloiti rugalica, zapjevati tualjka i rei: 'Propalo je! Posve smo opustoeni, batina je naroda moga otuena i nitko da mu je vrati, naa polja podijeljena su odmetniku.'

⁵ Zato nee biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu."

⁶ "Ne balite!" – bale oni – "Tako se ne bali! Sramota na nas nee pasti!

⁷ Zar e biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijei njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?"

⁸ Vi se sami diete kao neprijatelji narodu mojemu. ovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuujete.

⁹ Vi izgonite ene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:

¹⁰ "Ustanite, idite! Ovo nije poivalite! Zbog neistoe teko vas ue svezalo."

¹¹ Kad bi mogao biti nadahnut ovjek koji izmilja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i pie", on bi bio prorok narodu ovome.

¹² Svega u te sabrati, Jakove, sakupit u Ostatak Izraelov! Smjestit u ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na pai – nee se bojati nikoga.

¹³ Pred njima stupa ruilac: oni e se poruiti i ui, kroz vrata e proi i izai; pred njima e ii njihov kralj, Jahve e biti na elu.